Afrika je kontinent velikog potencijala, kako u smislu golemih prirodnih resursa, tako i u pogledu živahnog i raznolikog stanovništva. Dok svijet nastoji prijeći na obnovljivu energiju i smanjiti emisije stakleničkih plinova, Afrika ima jedinstvenu priliku preuzeti vodeću ulogu u tom prijelazu. Međutim, da bi se ostvario ovaj potencijal, neophodna je značajna reforma infrastrukture.
Mnoge afričke zemlje suočavaju se sa značajnim izazovima u pružanju pouzdane i pristupačne električne energije svom stanovništvu. U ruralnim područjima gotovo 600 milijuna ljudi uopće nema pristup električnoj energiji. Ovaj nedostatak energetske infrastrukture nije samo humanitarna briga, on također ograničava gospodarski rast i koči napredak u mnogim područjima, od obrazovanja do zdravstvene zaštite.
Dobra je vijest da Afrika ima obilje prirodnih resursa koji se mogu iskoristiti za dobivanje čiste energije. Ovi resursi uključuju solarnu energiju, vjetar, geotermalnu i hidroelektranu. Međutim, korištenje ovih resursa zahtijeva značajna ulaganja u infrastrukturu, uključujući električne mreže, dalekovode i sustave za pohranu energije. Također zahtijeva ulaganje u obrazovanje i obuku kako bi se izgradio ljudski kapacitet potreban za projektiranje, izgradnju i održavanje ovih sustava.
Jedan od ključnih izazova s kojima se suočava afrička energetska tranzicija je nedostatak pouzdanih podataka. Bez točnih informacija o potrošnji, proizvodnji i distribuciji energije, teško je osmisliti učinkovite politike i ulaganja. To je osobito istinito u ruralnim područjima, gdje često nedostaju sustavi za prikupljanje podataka i praćenje. Poboljšanje prikupljanja i analize podataka ključni je prvi korak u reformi infrastrukture potrebnoj za afričku energetsku tranziciju.
Drugi važan čimbenik je regulatorno okruženje. U mnogim afričkim zemljama energetski je sektor visoko centraliziran i njime dominiraju velika javna komunalna poduzeća u državnom vlasništvu. To može otežati ulaganje privatnog sektora na tržište i može ugušiti inovacije. Ključna je reforma regulatornog okruženja kako bi se stvorili jednaki uvjeti za sve sudionike. To uključuje stvaranje transparentnih i poštenih tržišnih mehanizama za određivanje cijena i raspodjelu energije, kao i pojednostavljenje propisa za smanjenje prepreka ulasku.
Konačno, financiranje je ključna prepreka ulaganjima u infrastrukturu u Africi. Dok obnovljivi izvori energije postaju sve konkurentniji u pogledu troškova, i dalje su potrebna značajna ulaganja unaprijed. Mnoge afričke zemlje pate od visoke razine duga, što otežava privlačenje financiranja za projekte energetske infrastrukture. Međunarodna pomoć i ulaganja privatnog sektora bit će potrebni kako bi se premostio ovaj jaz u financiranju.
Unatoč tim izazovima, postoji mnogo pozitivnih primjera napretka u afričkoj energetskoj tranziciji. Mnoge zemlje ulažu u obnovljivu energiju i obvezale su se na prijelaz s fosilnih goriva. Obala Bjelokosti, na primjer, postavila je cilj dobivanja 42% svoje energije iz obnovljivih izvora do 2030. Slično tome, Maroko je otvorio najveću solarnu elektranu na svijetu, koja će opskrbljivati strujom više od milijun ljudi.
Zaključno, reforma infrastrukture ključna je za ubrzanje energetske tranzicije Afrike. To uključuje poboljšanje prikupljanja i analize podataka, reformu regulatornog okruženja i privlačenje financijskih sredstava za projekte energetske infrastrukture. S pravim politikama i ulaganjima, Afrika može ostvariti svoj potencijal kao predvodnik u obnovljivoj energiji i pridonijeti globalnim naporima u borbi protiv klimatskih promjena.