Može li se solarna energija prvo generirati u svemiru, a zatim poslati natrag na Zemlju?
Kako društvo raste i napreduje, tako raste i naše oslanjanje na energiju. S ograničenim resursima na Zemlji i prijetećom prijetnjom klimatskih promjena, postalo nam je sve važnije razmotriti alternativne izvore energije. Jedan takav izvor je solarna energija, koja je i obnovljiva i obilna. Međutim, naši trenutni načini iskorištavanja sunčeve energije putem solarnih ploča na zemlji imaju ograničenja. Može li rješenje za naše energetske potrebe ležati u svemiru?
Nije tajna da je količina sunčeve energije koja dospije na Zemlju ogromna – zapravo, u samo jednom satu, sunce daje dovoljno energije za napajanje svijeta cijelu godinu. Međutim, zbog čimbenika kao što su vremenski obrasci i rotacija Zemlje, ne možemo dosljedno i učinkovito pristupiti ovoj energiji. Tu dolazi na scenu koncept svemirske solarne energije (SBSP) – prikupljanjem sunčeve energije u svemiru bilo bi moguće iskoristiti je 24/7, a da nas pritom ne ometaju vremenski uvjeti ili ograničenja Zemljine atmosfere.
Ideja SBSP-a nije nova. Prvi ga je predložio 1941. pisac znanstvene fantastike Isaac Asimov, a od tada ga istražuju i znanstvenici i inženjeri. Osnovno načelo iza SBSP-a je sljedeće: satelit u svemiru opremljen solarnim pločama skupljao bi sunčevu energiju i pretvarao je u električnu energiju, koja bi se zatim spuštala na Zemlju u obliku mikrovalova ili lasera. Prijemna stanica na Zemlji tada bi te zrake pretvorila u upotrebljivu električnu energiju.
Brojne su potencijalne prednosti SBSP-a. Kao prvo, pružio bi gotovo neograničen izvor čiste energije. Također ne bi zauzimao nikakvo kopno na Zemlji, što je čest problem kod zemaljskih solarnih instalacija. Dodatno, budući da bi satelit bio u geostacionarnoj orbiti (što znači da bi ostao na istom mjestu u odnosu na Zemlju), energija bi se mogla odaslati na bilo koju lokaciju na planetu.
Međutim, svakako postoje izazovi koje treba prevladati kada je riječ o provedbi SBSP-a. Prvo i osnovno je pitanje prijenosa. Količina energije koju bi trebalo prenijeti sa satelita na Zemlju bila bi ogromna, a učinkovit bežični prijenos energije na tako velike udaljenosti još nije postignut. Osim toga, postoji zabrinutost zbog potencijalnih utjecaja na zdravlje i okoliš zbog prijenosa velike količine energije na Zemlju.
Drugi značajan izazov je trošak. Izgradnja i lansiranje satelita i pripadajuće infrastrukture u svemir skup je pothvat i zahtijeva značajna ulaganja. Procjenjuje se da će izgradnja prve kineske svemirske solarne elektrane koštati 300 milijardi juana (oko 46 milijardi USD). Taj bi se trošak vjerojatno s vremenom smanjio kako tehnologija bude napredovala, ali još uvijek predstavlja značajnu prepreku koju treba prevladati.
Konačno, postoje i tehnički izazovi povezani sa stvarnom izgradnjom satelita i njegovim odvođenjem u svemir. Težina i veličina satelita i solarnih panela bili bi značajni, a njegovo lansiranje u geostacionarnu orbitu zahtijevalo bi značajnu količinu energije.
Unatoč tim izazovima, potencijalne koristi SBSP-a dovoljno su značajne da mnoge zemlje i tvrtke nastavljaju ulagati u njegov razvoj. Uz najavu Kine, Japan također istražuje SBSP već nekoliko godina. U Sjedinjenim Američkim Državama, NASA je uložila u istraživanje SBSP-a, a privatne tvrtke poput Solarena također rade na razvoju tehnologije.
Zaključno, iako svakako postoje izazovi koje treba prevladati, mogućnost iskorištavanja sunčeve energije u svemiru i njezinog prijenosa na Zemlju ima značajan potencijal kada je u pitanju zadovoljavanje naših energetskih potreba na održiv i učinkovit način. Iako mogu proći godine (ako ne i desetljeća) prije nego što vidimo potpuno funkcionalnu svemirsku solarnu elektranu, stalna ulaganja u istraživanje i razvoj nedvojbeno će nas gurnuti bliže ovom cilju.